Čovjek bez prava je robSloboda počinje poznavanjem
vlastitih prava.
Uncategorised
- Detalji
- Autor: krznar
- Kategorija: Uncategorised
- Pregleda: 22
Svakodnevni problemi — što kaže zakon?
PRAVA POTROŠAČA
Kupili ste proizvod koji ne radi. Što sada?
Reklamacija, popravak, zamjena i povrat novca.
UGOVORENI RADOVIMajstor je uzeo predujam, a posao nije završio?
Ugovoreni radovi, dokazi o plaćanju i neispunjavanje obveza.
UZDRŽAVANJE I IMOVINADoživotno ili dosmrtno uzdržavanje — znate li što potpisujete?
Vrste ugovora, prijenos imovine i zaštita primatelja uzdržavanja.
PRIVATNOSTSusjedova kamera snima vaš ulaz ili dvorište?
Videonadzor i zaštita privatnosti.
NAJAM STANAStanodavac ne vraća polog?
Najam, stanje stana i dokazivanje štete.
OVRHA I DUGOVIStigla je ovrha za dug koji ne prepoznajete?
Provjera dokumenta, pravni lijekovi i rokovi.
OSOBNI PODACINetko objavljuje vaše fotografije bez pitanja?
Privatnost, osobni podaci i objave na internetu.
TELEKOMUNIKACIJEOperater vam naplaćuje uslugu koju niste tražili?
Pretplatnički ugovori, računi i postupak prigovora.
- Detalji
- Autor: krznar
- Kategorija: Uncategorised
- Pregleda: 25
Istina ili zabluda? Koliko poznajete svoja prava?
01 · UGOVORI
Ako sam potpisao ugovor, više ne mogu odustati?
Provjerite zakonske odredbe →
02 · NASLJEĐIVANJEDjeca uvijek nasljeđuju jednake dijelove?
Provjerite zakonske odredbe →
03 · SUVLASNIŠTVOJedan suvlasnik može sam prodati cijelu nekretninu?
Provjerite zakonske odredbe →
04 · SUSJEDSKA PRAVANa svojoj nekretnini smijem raditi sve što želim?
Provjerite zakonske odredbe →
05 · RADNA PRAVANakon otkaza uvijek imam pravo na otpremninu?
Provjerite zakonske odredbe →
06 · OPORUKASvaka napisana oporuka mora biti valjana?
Provjerite zakonske odredbe →
- Detalji
- Autor: krznar
- Kategorija: Uncategorised
- Pregleda: 7
Dobili ste poziv na sud. Što sada?
Zakon o parničnom postupku — rokovi, ročišta i povrat u prijašnje stanje
Službena objava — Narodne novine 148/2011
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuju pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odlučuje u sporovima o osnovnim pravima i obvezama čovjeka i građanina, o osobnim i obiteljskim odnosima građana te u radnim, trgovačkim, imovinskim i drugim građanskopravnim sporovima, ako zakonom nije za neke od tih sporova određeno da u njima sud rješava po pravilima kojega drugog postupka.
Člankom 1. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) članak 1. izmijenjen.
Članak 113.
Kad je podnesak vezan za rok, smatra se da je dan u roku ako je prije nego što rok protekne predan nadležnom sudu.
Ako je podnesak upućen preko pošte preporučenom pošiljkom ili telegrafski, dan predaje pošti smatra se danom predaje sudu kojemu je upućen.
Ako je podnesak upućen telegrafski, a ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, smatrat će se da je dan u roku ako uredan podnesak naknadno bude predan sudu ili bude upućen sudu preporučenom pošiljkom u roku od tri dana od dana predaje brzojava pošti.
Za osobe koje se nalaze na službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske dan predaje podneska ustrojstvenoj jedinici Oružanih snaga Republike Hrvatske smatra se danom predaje sudu.
Člankom 34. ZPZPP-a (NN 53/91 – stupio na snagu 8. listopada 1991.) u stavku 4. i 5. određene riječi su brisane.
Člankom 8. ZIDZPP-a (NN 84/08 – stupio na snagu 1. listopada 2008.) stavak 4. izmijenjen.
Odredba stavka 4. ovoga članka odnosi se i na ostale osobe koje se nalaze u službi u ustrojstvenim jedinicama Oružanih snaga Republike Hrvatske u mjestima u kojima ne postoji redovita pošta.
Člankom 8. ZIDZPP-a (NN 84/08 – stupio na snagu 1. listopada 2008.) stavak 5. izmijenjen.
Za osobe lišene slobode dan predaje podneska upravi zatvora, kazneno-popravne ustanove ili odgojno-popravnog doma smatra se danom predaje sudu.
Ako je podnesak koji je vezan za rok predan ili upućen nenadležnom sudu prije proteka roka, a stigne nadležnom sudu nakon proteka roka, smatrat će se da je na vrijeme podnesen ako se njegovo podnošenje nenadležnom sudu može pripisati neznanju ili očitoj pogrešci podnosioca.
Odredbe st. 1. do 7. ovog članka primjenjuju se i na rok u kojem se prema posebnim propisima mora podići tužba a i na rok zastare potraživanja ili kakva drugog prava.
Članak 114.
Ročište određuje sud kad je to zakonom propisano ili kad to zahtijevaju potrebe postupka. Protiv rješenja o određivanju ročišta nije dopuštena žalba.
Sud će na ročište pravodobno pozvati stranke i ostale osobe čija se prisutnost smatra potrebnom. Uz poziv će se stranci dostaviti podnesak koji je dao povod za određivanje ročišta; a u pozivu će se naznačiti mjesto, prostorija i vrijeme održavanja ročišta.
Ako se uz poziv ne dostavlja podnesak, u pozivu će se navesti stranke, predmet spora te radnja koja će se na ročištu obaviti.
Sud će u pozivu osobito upozoriti na zakonske posljedice izostanka s ročišta.
Članak 116.
Sud može ročište odgoditi kad je to potrebno radi izvođenja dokaza ili kad za to postoje drugi opravdani razlozi.
Kad se ročište odgodi, sud će u pravilu prisutnima odmah priopćiti mjesto i vrijeme novog ročišta.
Člankom 9. ZIDZPP-a (NN 84/08 – stupio na snagu 1. listopada 2008.) u stavku 2. riječi: »po mogućnosti« zamijenjene riječima: »u pravilu«, a riječ. »saopćiti« riječju: »priopćiti«.
Protiv rješenja o odgodi ročišta nije dopuštena žalba.
Članak 117.
Ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje.
Povrat u prijašnje stanje nije dopušten ako se propuštanje stranke može pripisati bitnoj povredi postupka zbog koje se može izjaviti pravni lijek.
Člankom 58. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan novi stavak 2., a dosadašnji stavak 2. postao stavak 3.
Kad se dopusti povrat u prijašnje stanje, parnica se vraća u ono stanje u kojem se nalazila prije propuštanja i ukidaju se sve odluke koje je sud zbog propuštanja donio.
Članak 119.
Neće se dopustiti povrat u prijašnje stanje ako je propušten rok za stavljanje prijedloga da se dopusti povrat u prijašnje stanje ili ako je propušteno ročište određeno u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje.
Članak 120.
Prijedlog za povrat u prijašnje stanje, u pravilu, ne utječe na tijek parnice, ali sud može odlučiti da se postupak prekine do pravomoćnosti rješenja o prijedlogu.
Ako je sud donio odluku da se postupak prekine, a pred višim je sudom u tijeku postupak u povodu žalbe, obavijestit će se viši sud o toj odluci.
Članak 121.
Nepravodobne i nedopuštene prijedloge za povrat u prijašnje stanje odbacit će sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća rješenjem.
Člankom 60. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 1. iza riječi: »će« dodane riječi: »sudac pojedinac, odnosno«.
U vezi s prijedlogom za povrat u prijašnje stanje sud će zakazati ročište, osim ako su činjenice na kojima se prijedlog temelji općepoznate.
Članak 122.
Protiv rješenja kojim se prihvaća prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dopuštena žalba, osim ako je prijedlog prihvaćen protivno članku 117. stavku 2. i članku 119. ovog Zakona ili prijedlog koji je nepravodobno podnesen.
Člankom 61. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u članku 122. iza riječi: »protivno« dodane su riječi: »članku 117. stavku 2. i«.
Članak 122.a
Člankom 62. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan članak 122.a.
Stranka koja traži povrat u prijašnje stanje dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka izazvane propuštanjem i odlučivanjem o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje neovisno o ishodu spora. O zahtjevu protivne stranke za naknadu troškova postupka sud je dužan odlučiti rješenjem bez odgode, neovisno o odluci o glavnoj stvari. Protiv toga rješenja posebna žalba nije dopuštena, a ovrha se na temelju njega može tražiti prije njegove pravomoćnosti.
- Detalji
- Autor: krznar
- Kategorija: Uncategorised
- Pregleda: 6
Prometna nesreća – tko plaća štetu?
Zakon o obveznim odnosima — odgovornost i naknada štete
Službena objava — Narodne novine 35/2005
Članak 1045.
(1) Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
(2) Predmnijeva se obična nepažnja.
(3) Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.
(4) Za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.
Članak 1046.
Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
Članak 1072.
(1) Kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj.
(2) Ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.
(3) Ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što drugo.
(4) Krivnjom vlasnika smatra se i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjerio.
Odsjek 5.
Članak 1100.
(1) U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.
(2) Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
(3) Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.
Članak 230.
(1) Tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.
(2) U svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.
(3) Tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze.
Članak 232.
(1) Zastarijevaju za jednu godinu:
1) tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva,
2) tražbina radiopostaje i radiotelevizijske postaje za uporabu radioprijamnika i televizijskog prijamnika,
3) tražbina pošte, telegrafa i telefona za uporabu telefona i poštanskih pretinaca te druge njihove tražbine koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima,
4) tražbina pretplate na povremene tiskovine, računajući od isteka vremena za koje je tiskovina naručena.
(2) Zastara teče iako su isporuke ili usluge produljene.
Izmjene Zakona o obveznim osiguranjima u prometu — odštetni zahtjev i osiguranje od odgovornosti (članci izmjena)
Službena objava — Narodne novine 155/2023
Članak 7.
Članak 12. mijenja se i glasi:
»(1) Odgovorni osiguratelj dužan je bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu, i to:
– obrazloženu ponudu za naknadu štete, kada odgovornost odgovornom osiguratelju nije sporna i kada je utvrdio visinu štete ili
– utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva, kada je odgovornom osiguratelju sporna odgovornost ili kada visinu štete nije u potpunosti utvrdio.
(2) Obrazložena ponuda za naknadu štete i utemeljen odgovor iz stavka 1. ovoga članka trebaju najmanje sadržavati razloge na temelju kojih je donesena odluka iz stavka 1. ovoga članka i uputu o pravu na podnošenje prigovora protiv te odluke.
(3) Odgovorni osiguratelj dužan je, po primitku odštetnog zahtjeva, bez odgode upoznati oštećenu osobu s njezinim pravima i obvezama, kao i s obvezama odgovornog osiguratelja te aktivno i bez odugovlačenja poduzimati potrebne radnje radi ispunjavanja obveza iz ovoga članka.
(4) Ako odgovorni osiguratelj u roku iz stavka 1. ovoga članka oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete, odnosno utemeljeni odgovor, oštećena osoba može protiv njega podnijeti tužbu, a tužba podnesena protiv odgovornog osiguratelja ili odgovorne osobe za naknadu štete prije isteka roka iz stavka 1. ovoga članka smatrat će se preuranjenom.
(5) Odgovorni osiguratelj dužan je isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude odnosno nesporni iznos naknade štete iz utemeljenog odgovora kao predujam u roku od 15 dana od dana slanja obrazložene ponude ili utemeljenog odgovora, a najkasnije u roku od 60 od dana primitka odštetnog zahtjeva.
(6) U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 5. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
(7) U postupku pred odgovornim osigurateljem oštećena osoba ima pravo priložiti nalaz i mišljenje neovisnog vještaka i ponudu za popravak štete ovlaštenog pružatelja usluga, a koje je osobno izabrala.
(8) Nadzorno tijelo donosi pravilnik kojim će detaljnije propisati način rješavanja odštetnog zahtjeva, sadržaj obrazložene ponude i utemeljenog odgovora, evidentiranja odštetnih zahtjeva te informiranje oštećene osobe o obvezama odgovornog osiguratelja i potrebnim podacima u postupku rješavanja odštetnog zahtjeva iz ovoga članka.«.
Članak 13.
Naslov iznad članka 22. mijenja se i glasi: »Obveza sklapanja ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti, osigurateljno pokriće i izdavanje potvrde o odštetnim zahtjevima«.
Članak 22. mijenja se i glasi:
»(1) Vlasnik vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju upotrebom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari, u skladu s odredbama ovoga Zakona, osim u slučaju upotrebe vozila koja nisu razvrstana ni u jednu kategoriju vozila sukladno posebnim propisima, bez sjedećeg mjesta, koja ne podliježu obvezi tehničkog pregleda i izdavanja prometne dozvole, i to:
– vozilo koje se može samo uravnotežiti,
– monocikl s motornim ili električnim pogonom,
– romobil s motornim ili električnim pogonom.
(2) Trećom osobom iz stavka 1. ovoga članka smatraju se i primatelj leasinga i davatelj leasinga koji nisu odgovorni za štetu koja im je prouzročena drugim vozilom u vlasništvu tog davatelja leasinga pri njegovoj upotrebi od strane drugog primatelja leasinga.
(3) Ugovorom o osiguranju iz stavka 1. ovoga članka pokrivene su i štete zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari putnika u vozilu kojim je prouzročena šteta.
(4) Ako vlasnik vozila namjerava upotrijebiti vozilo u događanjima i aktivnostima povezanima s motornim sportom, uključujući utrke, natjecanja, treniranje, testiranje i demonstracije na ograničenom i označenom području, a organizator te aktivnosti ili bilo koja druga strana nije sklopila ugovor o osiguranju od odgovornosti ili jamstvo sukladno članku 2. stavku 5. ovoga Zakona, dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti iz stavka 1. ovoga članka koji mora obuhvaćati i odgovornost za štetu koju takvom upotrebom može nanijeti bilo kojoj trećoj strani uključujući gledatelje i druge osobe.
(5) Osiguranje od automobilske odgovornosti ne pokriva štetu na stvarima koje je vlasnik vozila, kojim je prouzročena šteta, preuzeo radi prijevoza, a nalazile su se u vozilu ili na vozilu kojim je prouzročena šteta.
(6) Osiguranje od automobilske odgovornosti pokriva štetu nastalu od vučnog vozila kao i štetu nastalu od priključnog vozila.
(7) Ako je šteta nastala od vučnog ili priključnog vozila dok su oba vozila bila spojena i činila jednu cjelinu ili ako je šteta nastala tijekom vožnje nakon odvajanja priključnog vozila, za štetu trećim osobama solidarno odgovaraju vlasnici obaju vozila, pa oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev ili osiguratelju vučnog vozila ili osiguratelju priključnog vozila.
(8) Društvo za osiguranje koje je na temelju stavka 6. ovoga članka oštećenoj osobi nadoknadilo štetu, ima pravo na naknadu isplaćenog iznosa, kamatu i troškove od osiguratelja vučnog, odnosno priključnog vozila ako postoji odgovornost njegova osiguranika za štetu i u okviru njegove odgovornosti, a ako je vučno ili priključno vozilo neosigurano ili nepoznato pravo na naknadu isplaćenog iznosa, kamata i troškova ostvaruje se od Hrvatskog ureda za osiguranje u skladu s člancima 29. i 30. ovoga Zakona.
(9) Društvo za osiguranje dužno je na zahtjev svoga osiguranika izdati potvrdu o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima trećih osoba na temelju osiguranja od automobilske odgovornosti toga osiguranika ili potvrdu o nepostojanju takvih zahtjeva.
(10) Potvrda iz stavka 9. ovoga članka mora pokrivati razdoblje od najmanje posljednjih pet godina postojanja osigurateljnog pokrića, a društvo za osiguranje dužno ju je izdati u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva.
(11) Potvrda iz stavka 9. ovoga članka izrađuje se u skladu s predloškom te potvrde čiji je oblik i sadržaj provedbenim aktom utvrdila Europska komisija, a koji sadržava sljedeće informacije:
1. identitet društva za osiguranje ili tijela koje izdaje potvrdu o odštetnim zahtjevima,
2. identitet ugovaratelja osiguranja, uključujući njegove podatke za kontakt,
3. osigurano vozilo i njegov identifikacijski broj vozila,
4. datum početka i datum isteka osiguravateljnog pokrića vozila,
5. broj odštetnih zahtjeva u vezi s odgovornošću za štetu nanesenu trećim osobama koji su podmireni na temelju ugovora o osiguranju ugovaratelja osiguranja u razdoblju obuhvaćenom potvrdom o odštetnim zahtjevima, uključujući datum svakog odštetnog zahtjeva,
6. dodatne informacije koje su relevantne u skladu s pravilima ili praksama koje se primjenjuju u državama članicama.
(12) Ako društvo za osiguranje pri određivanju premija za osiguranja iz stavka 1. ovoga članka ili pri primjeni popusta uzima u obzir potvrde o odštetnim zahtjevima, dužno je na svojim internetskim stranicama objaviti način na koji ih upotrebljava.
(13) Društvo za osiguranje dužno je s potvrdama o odštetnim zahtjevima koje su izdala druga društva za osiguranje ili druga tijela u drugim državama članicama postupati jednako kao s onima izdanim u Republici Hrvatskoj, ne postupati prema ugovarateljima osiguranja na diskriminirajući način te im ne naplaćivati veću premiju osiguranja zbog njihova državljanstva ili isključivo na temelju njihove prethodne države članice prebivališta.
(14) Društva za osiguranje ne smiju zahtijevati ni od jedne oštećene osobe iz ovoga članka da plaća iznos samopridržaja (franšize).
(15) Ako je vozilo otpremljeno iz jedne države članice u drugu, državom članicom u kojoj se nalazi rizik smatra se, ovisno o izboru vlasnika vozila, bilo država članica registracije bilo, odmah nakon prihvaćanja isporuke od strane kupca, država članica odredišta i to tijekom razdoblja od trideset dana, čak i ako vozilo nije službeno registrirano u državi članici odredišta.«.