
Čovjek bez prava je robSloboda počinje poznavanjem
vlastitih prava.



85. U obavljanju svoga poziva odvjetnik mora uvijek čuvati autoritet sudova pred kojima pruža pravnu pomoć, te im uvijek iskazivati dužno poštovanje.
86. Svojim nastupom pred svim sudovima odvjetnik mora opravdati i potvrditi uvjerenje da je on suradnik u provedbi zakona i u zaštiti temeljnih prava građana i njihovih opravdanih interesa.
87. Odvjetnik je dužan suprotstaviti se ako se suci prema njemu, njegovu vježbeniku i njegovoj stranci odnose kao prema podređenim osobama, te ih svojim držanjem i ponašanjem treba uvjeriti da su odvjetnici i suci suradnici u ostvarivanju bitno iste zadaće i da su stoga jednakog položaja.
88. Dok odvjetnik radi kao zastupnik stranke, njegov mogući privatni prijateljski odnos sa sucem ne smije doći do izražaja.
89. Nastup odvjetnika pred sudovima bilo u podnescima, bilo u govorima, treba biti što stvarniji i sažetiji, u mjeri u kojoj to ne ide na štetu zaštite interesa stranke.
90. Opseg podnesaka i govora treba ovisiti o okolnostima pojedinog slučaja, o složenosti predmeta, o tome je li riječ o pravnom predmetu koji se inače često ili iznimno javlja u praksi te do koje su mjere pravna i činjenična pitanja koja se u njemu javljaju razriješena u pravnoj praksi i obrađena u pravnoj književnosti, itd.
91. Odvjetnik mora osobito nastojati da njegovi podnesci ili govori budu izneseni u lijepu i dojmljivu obliku, da budu što zanimljiviji, jasniji i što prihvatljiviji.
92. Odvjetnik ne smije pred sudovima davati uvredljive izjave ili omalovažavajuća mišljenja o njihovim odlukama, ili lakoumno i nepromišljeno tražiti izuzeće sudaca, optuživati ih i sl.
93. Odvjetnik osobito ne smije tijekom postupka, sve do njegova pravomoćnog završetka, davati izjave i poduzimati druge izvanpostupovne radnje kojima bi mogao na nedopušten način utjecati na tijek i ishod postupka. pravilo 93. briše se
94. Odvjetnik mora svoju stranku upućivati na dužno poštovanje prema sudovima.
95. Odvjetnik mora pružiti odlučan otpor protiv svakog pokušaja kršenja zakonitosti i povrede dostojanstva ličnosti, ali samo dopuštenim sredstvima i u granicama korektnosti.
96. Odvjetnik je dužan nastojati da se, kako bi se njegovoj stranci pružila pravna zaštita što je moguće brže i sa što manje troškova, onemogući s bilo čije strane svako odugovlačenje i zlouporaba prava u postupku pred sudom.
97. Odvjetnik će nastojati da se on i njegova stranka savjesno koriste pravima koja im u postupku pripadaju.
98. U načelu odvjetnik smije razgovarati izvan suda sa svjedocima prije početka i tijekom postupka, ali je dužan takve razgovore obaviti tako da se izbjegne svaka dvojba o mogućem utjecanju na svjedoke.
99. Odredbe ovoga poglavlja o odnosu odvjetnika prema sudovima na odgovarajući se način primjenjuju i na odnos odvjetnika prema upravnim i drugim državnim tijelima u postupku pred kojima odvjetnik pruža pravnu pomoć stranci.
80. Odvjetnik je dužan savjesno ispunjavati svoje obveze prema Komori i zboru te poštivati, čuvati i podizati njihov ugled i pridonositi njihovom što uspješnijem radu, a posebice uredno izvršavati odluke tijela Komore i zbora, dostavljati istinite izvještaje tim tijelima i uredno izvršavati materijalne obveze prema Komori i zboru te je dužan suzdržavati se od svakog uvredljivog ponašanja u kontaktima s tijelima Komore i zbora.
81. Odvjetnik je dužan prisustvovati sastancima tijela Komore i zbora, napose skupštinama, te svojim aktivnim sudjelovanjem pridonijeti njihovu što uspješnijem radu.
82. Izbor u bilo koje tijelo Komore ili zbora treba biti čast za svakog odvjetnika, pa on može otkloniti izbor jedino ako mu zdravstveno stanje ne dopušta rad u tim tijelima.
83. Odvjetnik mora nastojati da se kolegijalni odnosi među odvjetnicima što uspješnije njeguju i razvijaju.
84. Osobito se smatra težom povredom odvjetničke dužnosti: presuda Visokog upravnog suda RH: točka 84. ukida se – neizvršavanje odluka tijela Komore i zborova; – dostava neistinitih izvještaja tim tijelima; – svako uvredljivo ponašanje u pisanim ili usmenim kontaktima s tim tijelima; – neizvršavanje ili neuredno izvršavanje materijalnih obveza prema Komori i zborovima.
73. Odvjetnik treba i prema protivnoj stranci nastupati obzirno i objektivno, nastojeći time stvoriti uvjete da se spor što prije riješi u obostranu interesu.
74. Odvjetnik ne smije ostvarivati zahtjeve neprimjerenom, npr. neuobičajeno oštrom, uporabom inače zakonom dopuštenih sredstava.
75. Odvjetnik ne smije iskoristiti neupućenost, zabludu ili plašljivost protivne stranke, osobito ako ona nema pravnog zastupnika, zato da bi postigao neopravdani uspjeh za svoju stranku.
76. Ako protivna stranka sama nije obzirna, pomirljiva, uviđavna ili objektivna, odvjetnik smije prema njoj postupati odlučno, osobito onda kad bi izostanak takva nastupa štetio opravdanim interesima njegove stranke i poticao protivnu stranku na bezobzirnost i još veći neosnovani otpor.
77. Prije nego što pokrene postupak, odvjetnik redovito treba opomenuti protivnu stranku, dajući joj primjereni rok za dobrovoljno ispunjenje spornog zahtjeva, osim ako je stvar hitna ili ako je riječ o očito obijesnu i nepopustljivu protivniku. pravilo 77. briše se
78. Odvjetnik ne smije dolaziti ni u kakav dodir s protivnom strankom bez znanja njezina zastupnika.
79. Odvjetnik treba odvraćati svoju stranku od toga da kazneno progoni protivnu stranku zbog nepromišljenih izjava što ih je izazvalo napeto stanje u postupku, ako takav progon nije potreban da bi se osigurali interesi stranke. Odvjetnik se i sam treba, po mogućnosti, kloniti toga da kazneno progoni protivnu stranku zbog onoga što je ona u uzrujanosti o njemu neprikladno ili nepristojno iznijela.
62. Odvjetnik je redovito dužan preuzeti ponuđenu obranu okrivljenika u kaznenim predmetima, bez obzira na osobu okrivljenika i narav djela.
63. Odvjetnik ne smije odbiti pružanje pravne pomoći u kaznenom predmetu zbog toga što bi uspješna obrana bila teška, zbog toga što postoje nepobitni dokazi o izvršenom kaznenom djelu, zbog toga što je stranka priznala izvršenje kaznenog djela, zbog težine kaznenog djela, zbog javnog mnijenja i sl.
64. Odvjetnik ne smije otkazati stranci pružanje pravne pomoći u kaznenom postupku ako bi zbog toga njezin položaj bio pogoršan ili ako joj ne bi bilo moguće naći drugog odvjetnika.
65. U kaznenom predmetu, odvjetnik može napustiti obranu svoga branjenika samo ako mu braniteljska savjest ne bi dopuštala daljnju obranu.
66. Tijekom i u povodu kaznenog postupka odvjetnik treba izbjegavati svako isticanje svoga imena koje bi imalo reklamni karakter, osobito posredovanjem sredstava javnog priopćavanja. pravilo 66. briše se
67. Odvjetnik ne smije tijekom kaznenog postupka davati izjave kojima bi se moglo na nedopušten način, osobito stvarajući stanovite dojmove u javnosti, utjecati na tijek i ishod tog postupka. pravilo 67. briše se
68. Protivi se ugledu odvjetništva svako nuđenje zatvorenicima za branitelja i korištenje njima radi pribavljanja zastupanja.
69. Kad u kaznenoj raspravi sudjeluje više optuženika i više branitelja, odvjetnik se treba kloniti zadiranja u djelokrug ostalih odvjetnika.
70. Odvjetnik ne smije braniti ili rasterećivati svog branjenika tako što će krivnju svaljivati na druge suoptuženike, odnosno povećavati njihovu krivnju kako bi umanjio krivnju svog branjenika. On to može činiti samo ako po njegovu opravdanu uvjerenju njegov branjenik nije kriv, a to nije moguće dokazati drukčije nego dokazivanjem krivnje suoptuženika. To dokazivanje mora odgovarati činjeničnom stanju.
71. Ako ima više branitelja, oni trebaju nastojati da što više usklade svoj rad i govore, tako da to ne bude na štetu nijednom od branjenika. Branitelji bi trebali postići prethodni dogovor o svojim govorima kako oni branitelji koji su prije na redu ne bi svojim govorima iscrpili predmet do te mjere da bi time ostalim braniteljima otežali obavljanje njihove dužnosti
72. U svojim pravnim razlaganjima i zaključcima branitelj nije vezan za uputu stranke. Branitelj je dužan držati se upute koju mu je stranka dala glede činjeničnoga stanja.